On je mušičar i likovni umjetnik. Umjetnost pronalazi u ribolovu. Dokaz su kreacije koje pravi, ali takođe mušičarenje mu pomaže u umjetnosti i alternativnoj medicini kojima je posvećen. Slikar Slobodan Bobo Ivanović aktuelni je prvak Srbije u flaj fišingu. Njegov moto je: „Voda koja teče odnosi negativnu, a puni čovjeka pozitivnom energijom”. Dakle, njegov kreativni rad je nezamisliv bez sportskog ribolova. I umjetnost i ribolov su podjednako dio njegovog bića i ne može ih na bilo koji način odvojiti. Za njega je ,,umjetnost u ribolovu, a ribolov je u umjetnosti”...
– Sportskog sam duha i volim da se takmičim. Na takmičenjima u ribolovu družimo se, zbližavamo i naravno razmjenjujemo iskustvo. Zapravo, ja sam isprovocirani takmičar. Bio sam već iskusni ribolovac kada sam počeo da u mušičarenju „odmjeravam snage” sa drugim pecarošima. Nijesam imao namjeru da se zvanično takmičim, više mi je odgovaralo da budem na poziciji na koju me je organizacija sportskih ribolovaca Srbije, prije par godina postavila, a to je mjesto selektora reprezentacije. Smatrao sam da ima mlađih i boljih, koji mogu da pruže više kao takmičari. Sa selektorskog mjesta i sa nagomilanim ribolovnim iskustvom, želio sam da pomognem reprezentaciji. Međutim, sukobio sam se sa pojedincima, jer smatram da im nije interes progres ove discipline. Potpomognuti nekolicinom onih sa tankim mušičarskim znanjem, doveli su ovu ribolovnu disciplinu u Srbiji bukvalno do same propasti – kaže Ivanović.
Slobodana svi znaju po nadimku Bobo ili „La Bobo”, koji je dobio sada već davnih osamdesetih, u Francuskoj.
- U svijet mušičarenja uvela su me dva čovjeka - čuveni Jovan Despotović Blaf, negdje `93. godine na Drini, u Bajinoj Bašti i Edo Janus, iz Slovenije, koji je glavni „krivac” za sve moje današnje takmičarske uspjehe. A prvog čovjeka kojeg sam lično vidio da mušičari u Srbiji je bio Aca Veselinović – prisjeća se Bobo.
Obišao je veliki broj svjetskih ribolovnih destinacija. Nema isključivo favorizovan teren za ribolov, već su to vode na području cijelog Balkana. U Sloveniji, su to rijeke: Sava Bohinjka, Dolinka, Soča, Krka, Kokra, Unac... Ne postoji bukvalno ni potok u Sloveniji, a da tamo nije lovio.
– Volim da lovim i u Bosni i često sam na Uni, Ribniku, Plivi, Sani Vrbasu sve odlični tereni i još bolja „raja”. U Srbiji je za mušičarenje moj prvi izbor naravno Drina, zatim Gradac koji, takođe obožavam, Đetinja i dr. Crna Gora mi je zadnjih godina sve omiljenija destinacija i često je posjećujem. Naročito Andrijevicu, Berane i Plav, posebno njegovo jezero. Na ovim terenima, Lim je prepun lipljena, pastrmke, mladice, skobalja, mrene, klena, štuke... Zaista fond koji se može samo poželjeti. Polako, ali sigurno Crna Gora može da napravi odličan ribolovni brend, a tu treba uključiti i druge rijeke: Taru, Moraču i ostale, čijim ljepotama možemo svi da se ponosimo – kaže Ivanović.
Svaki trenutak proveden na vodi za ovog mušičara predstavlja potpuno zadovoljstvo. Ipak, jedan događaj iz ribolova vječno će pamtiti.
- To je lov tarpuna na Karibima, u Južnoj Americi. Mali gradić Džordž Taun. Sjedim na obali čekajući zalazak sunca jer tada ova riba postaje najaktivinija. Razmišljam „ovo je sigurno san svakog istinskog mušičara”. Posmatram površinu vode i dolazim do zaključka da je upravo došao trenutak da mu konačno serviram mog favorita – strimera. Naravno, nijesam pogriješio u procjeni… Već po prvom zabacivanju i potezanju on je „gađao”, ali promašuje još dva-tri potezanja i, evo ga konačno na udici. Izlijeće iste sekunde iz vode, par metara u vazduh. Imam utisak da sam zakačio neku lokomotivu. Dril je krenuo svom silinom. Tarpun tolikom brzinom izvlači kanap i beking da je to prosto nevjerovatno. Pokušavam da ga zaustavim, ali to je bila moja velika greška jer mi je struna u bukvalnom smislu isjekla i spržila prste. Radi se o komadu, koji sam procjenjivao na preko 100 kilogram težine. On nastavlja da „luduje” po površini vode, a njegovi skokovi zapanjili su brojne posmatače. Kada je izvukao sav beking sa čekrka, u tom zadnjem naletu, izbio mi je i štap iz ruke...– priča naš sagovornik.
To su oni trenuci kada ne možete da vjeruje šta se dešava. Pozvao je prijatelja Peđu, koji je brzo stavio masku i peraja i odmah skočio u vodu na nekih pedesetak metara od obale. U vodi je na jednom mjestu zapazio štap koji je poslije par zaranjanja uspio da dohvati.
– Kada ga je uzeo u ruke, shvatio je da je riba još na štapu i počeo je da pliva ka obali, a ja sam ga snimao kamerom. Najljepši trenutak ove nesvakidašnje ribarske priče je kad se Peđa našao na nekih pet-šest metara od obale i kada je počeo da vrišti jer je štap savijen u obliku slova U, a na drugom kraju je biča gromada... Nadrealna scena koja se ne zaboravlja, a kako sam je snimio nadam se da će uskoro biti prilike da je prikažem u jednoj od mojih emisija „Ribolovački putopisi” – ispričao je Bobo Ivanović.
On isključivo lovi svojim kreacijama vještačkih mušica i po kutijama ih ima toliko da je pitanje da li će pojedine od njih ikada stići na red da ugledaju neku vodu.
– Vjerujte da mi nikada nije bilo interesantno da kada osjetim da sam pronašao lovnu muvu lovim taj dan, kao mnogi, samo na nju. Već poslije ulovljenih par riba mijenjam i tražim drugu, treću, petu lovnu... Eto, tako lovim... Uvijek tražeći nešto drugačije, bolje, interesantnije i ribama i meni. Kada mušičarim, najčešće lovim na nimfe. Strimere koristim u situacijama kada želim uhvatitim kapitalne primjerke, mada smatram da je mušičarenje na suvu muvu najveće moguće zadovoljstvo – zaključio je Ivanović.
S. Bošković Murino
www.musicarenje.net


Naše gore list

Ivanović je rođen 1959. godine u Bačkoj Topoli. Porijeklom je iz Crne Gore. Otac Dimitrije je sa Cetinja, a majka Lenka je iz Konavla, Sutorine pored Herceg Novog. U Vojvodinu su stigli kolonizacijom. Školovao se u Vrbasu, na višoj grafičkoj u Beogradu i na Likovnoj akademiji u Novom Sadu.
– Moji rani počeci ribolova su vezani za Vrbas. Pokojni brat Velimir bio je strastveni ribolovac i kad bi on otišao u ribolov, toliko sam plakao za njim da otac nije imao drugog izbora nego da sa mnom i sestrom Bobom krene u poteru po kanalima za bratom. Sjećam se svog prvog ulova na „bambus štap”. Za udicu su mi okačili kedera i ja sam sa njim mlatio po vodi dolje-gore dok ga jednog momenta nije zgrabila štuka. Od tog momenta do danas rijetko koji dan nisam na vodi – kaže Ivanović.


Umjetnost vezivanja mušica

– Moji počeci u vezivanju mušica sežu u rane devedesete, prošlog vijeka. Za vrlo kratko vrijeme sam formirao u Ateljeu pravu FT (fly tying) radionicu, snadbijevajući najprije slovenačko tržište, a kasnije i mnoge trgovine širom Evrope. Nisam imao nikad neke prevelike želje da se takmičim u FT-u, mada su me naročito u Sloveniji, koju najčešće posjećujem, na to nagovarali. Prvo svoje zvanično takmičenje je ipak bilo u Beranama, 2012. Na međunarodnom takmičenju osvojio sam nagradu za vezivanje nimfi i prvu nagradu za strimer i sve ukupnom plasmanu bio prvak. Svakako najveći rezultat u FT-u je došao prošle godine na četvrtom Internacionalnom internet takmičenju – Mušičarenje.net 2014. Osvojio sam prvo mjesto za kompletnu postavku – ispričao je Ivanović.


Koraci od sedam milja

– Crna Gora je u zadnjih par godina napravila korake „od sedam milja” i trenutno se nalazi daleko ispred Srbije. To je postignuto prvenstveno zahvaljujući radu i zalaganju ribolovnih organizacije i dr Radulu Mićoviću, koji se lavovski bori da pokaže i dokaže da je Crna Gora zemlja koja ima šta ponuditi u ovom segmentu. Od srca im želim da samo ovako nastave. Dobro je da se što više mladih ljudi okrene prirodi i da uči živjeti sa njom, a sa mušičarenjem se razvijaju i tijelo i duh i ta sprega je bliskija. Za svaku su pohvalu i ribolovni klubovi u Andrijevici, Beranama i Plavu, koji na Limu prave odličnu mušičarsku priču koja tek treba da zaživi i da se internacionalizuje.